Odgovor na pitanje iz naslova potražili smo zajedno 23. ožujka na fokus grupi projekta METAR u prostorima Zelene akcije u Zagrebu. Projektni partneri iz DOOR-a, Instituta za političku ekologiju, Terra Hub-a i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i ovaj put su uspješno okupili raznoliku skupinu sugovornika iz zagrebačkih akademskih organizacija, istraživačkih instituta, javnih službenika Grada Zagreba te lokalnih organizacija civilnog društva i gospodarskih udruženja. Okupljeni stručnjaci su kroz tematski iscrpan i otvoren dijalog razmijenili svoja iskustva, ekspertizu i stavove o rastućim opasnostima klimatskih promjena, postojećim problemima u okolišu na lokalnoj razini te mogućim rješenjima na uočene opasnosti i probleme.

 Mapiranje perspektiva izazova

Sam razgovor započeo je mapiranjem raznolikosti perspektiva o najvećim izazovima klimatske krize danas. Spomenuta raznolikost sugovornika u iskazima o temeljnim uzrocima i posljedicama klimatskih promjena nije u velikoj mjeri utjecala na većinsko slaganje s općeprihvaćenim spoznajama o štetnim učincima klimatskih promjena te s rastućim upozorenjima globalne znanstvene zajednice o posljedicama ne odustajanja od dominantnih makroekonomskih obrazaca s jedne strane te kolektivne inercije s druge. Iz lokalne perspektive, najveća opasnost za Zagreb prepoznata je u nastavku povećanja broja i intenziteta vremenskih ekstrema, posebice povećanja intenziteta kišnih i trajanja sušnih razdoblja te toplinskih valova, s kojima bi se u postojećim uvjetima neprilagođena zagrebačka infrastruktura teško nosila. Kompleksnost same pojave klimatskih promjena i znanstvena komunikacija novih spoznaja o klimatskim promjenama za dio sudionika ipak nastavlja biti otežavajući čimbenik pri razumijevanju opsega i intenziteta različitih opasnosti klimatskih promjena.

Klima i svakodnevnica

Ova rasprava nadovezala se bez prevelikih poteškoća na diskusiju o prepoznatom problemu ekonomske preopterećenosti i otežavajućih socijalnih uvjeta građana koji, iz perspektive sugovornika, teško uspijevaju pronaći poveznicu između promišljanja i borbe protiv klimatskih promjena te poboljšanja vlastitih životnih uvjeta i svakodnevnice. Govoreći o specifičnim problemima iz lokalne perspektive, dio sudionika izrazio je zabrinutost u pogledu nedostatka i kvalitete postojeće zelene infrastrukture, kako iz perspektive zgradarstva i solarizacije krovova, tako i očuvanja javnih zelenih površina, poput zagrebačkih potoka. Samo neki od drugih dotaknutih problema odnosili su se na, između ostalog, sustavni nedostatak strateškog planiranja, nedovoljno ugledanje donositelja odluka na pozitivne prakse u inozemstvu, potkapacitiranost organizacija i/ili sektora sudionika odgovarajućim kadrom itd. 

Razgovor o dvije suprotstavljene vizije budućnosti

Kao u dvije prethodno održane fokus grupe, i ovaj put su korištene kreativne metode kako bi se, temeljem dostupnih podataka i klimatskih projekcija za Zagreb, oslikale te sudionicima približile različite vizije budućnosti – one u kojoj pravovremena i primjerena reakcija na trenutne i rastuće izazove klimatske krize u Zagrebu u konačnici izostane, te one u kojoj Zagreb ipak uspije ostvariti željeni zaokret prema održivijoj budućnosti u skorije vrijeme. Na taj način, sudionici su dodatno potaknuti na razgovor o mogućim rješenjima na uočene opasnosti i probleme te na zajedničko promišljanje budućnosti Zagreba iz perspektive nošenja s klimatskom krizom.

U tom smislu, sudionici su u velikoj mjeri jasno istaknuli potrebu za promjenom, prvenstveno kroz dodatno i pojačano naglašavanje hitnosti situacije u kojoj se nalazimo te kroz naglašavanje potrebe za sinergijskim djelovanjem svih sektora koji mogu i žele doprinijeti u borbi protiv klimatskih promjena. Promjena individualnih navika prepoznata je kao važna, ali ne i dostatna strategija željene tranzicije, pri čemu je poseban naglasak stavljen na zaokret prema kolektivnom djelovanju za održivost, od inzistiranja na odgovornosti velikih poduzeća i očekivanja njihove prilagodbe novim uvjetima, do nedostatka programa i strategija, te višegodišnjeg izostanka ambicioznosti struktura vlasti, prvenstveno kroz nedovoljno iskorištavanje postojećih prirodnih potencijala, posebice onih povezanih s obnovljivim izvorima energije. U konačnici, za dostizanje željene budućnosti istaknuta je i važnost prilagođavanja komunikacije o složenosti izazova klimatskih promjena, ali i percipiranih rješenja, kako od strane struke prema široj javnosti, tako i između samih stručnjaka koji se često bave srodnim, ali za suradnju ponekad suviše specijaliziranim područjima unutar vlastitih polja. Promišljanju o sadržaju, načinu i kanalima komunikacije pridružili su se sad već gotovo neizostavni zahtjevi za unaprjeđenjem obrazovnih metoda za podučavanje o temama klimatskih promjena. Pritom, takva promjena u komunikaciji podrazumijeva, s jedne strane, optimistično oslikavanje trenutne situacije kao prilike, kako bi se ekonomske subjekte, ali i one na poziciji moći potaknulo na djelovanje, te, s druge strane, povezivanje diskursa održivosti s opipljivim poboljšanjima u kvaliteti života samih pojedinaca, kao što su smanjeni troškovi za energente i ugodniji životni prostor.

Promjena uloga od sugovornika do partnera dobar je početni korak

Više od tri sata razgovora o navedenim temama zaključio je poziv na daljnju suradnju te izražavanje želje od strane dijela sugovornika za nastavkom povezivanja kroz manje ili više službene radne kanale. Obuhvatna i sadržajna rasprava, ali i nastavak neformalnih razgovora dugo nakon završetka službenog trajanja fokus grupe još jednom su dokazali koliko je povezivanje zainteresirane i društveno aktivne struke, pogotovo onih različitih obrazovnih i profesionalnih pozadina, važno za izgradnju kvalitetnih temelja promjene koja nam predstoji. Pronalaskom otvorenih sugovornika, te, u konačnici, promjenom uloga iz sugovornika u partnere otvara se perspektiva puno šira od one prethodno zamišljene, pogotovo na mjestima gdje se takvi pronalasci i prijelazi nužno i ne očekuju. U takvim kreativnim prostorima razgovor o budućnosti kakvu želimo i očekujemo manje se doima kao čin ohrabrujućeg sanjarenja o nečemu što danas sve češće mogu zamisliti uglavnom nepokolebljivi optimisti, te više nalikuje početnim koracima ka dobro promišljenoj strategiji.